Ratarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Prolazeći poljima i ove godine kao i svake prethodne možemo primijetiti parcele sa nezaoranim kukuruznicom. Unatoč stalnim upozorenjima neki naši poljoprivrednici se oglušuju na stalna upozorenja da kukuruzinac treba zaorati najkasnije do 15. svibnja kako bi se spriječilo izlijetanje prve generacije kukuruznog moljca, štetnika koji je prisutan svake godine na svim područjima uzgoja kukuruza. Prema podatcima iz literature smatra se da ovaj štetnik čini štete prosječno 7 %, što financijski na ukupne površine kukuruza u našoj zemlji nije malo. Ovisno o godinama prema istraživanjima naših stručnjaka štete mogu biti i preko 50 %. Intenzitet napada ovog štetnika može se utvrditi uzimajući u obzir više čimbenika: ukupno napadnuti broj biljaka, broj gusjenica i hodnika po biljci, udio zaraženih biljaka i sl.

Polje na kojem kukuruzinac nije zaoran

Štetnik prezimljava u obliku zakukuljene gusjenice u stabljikama kukuruzinca ostavljenog u polju. Dobro podnose niske temperature tako da prezimi velik broj ovih štetnika. Leptiri počinju izlijetati oko sredine svibnja no ukoliko su toplija proljeća moguća je pojava leptira i ranije. Let leptira trajedvadesetak iviše dana. Kod kukuruznog moljca jasno se razlikuju po izgledu leptiri mužjaci od ženki. Ženke su veće i zdepastijeg tijela sa svijetložutim do svijetlosmeđim krilima dok je mužjak manji i tamnijih krila. Obično u proljeće prvo izlijeće mužjaci, a nakon njih ženke. Smatra se da kukuruzni moljci mogu preletjeti i dvadesetak kilometara udaljenosti. Nakon kopulacije ženke odlažu jaja najčešće na donju stranu lista i to u skupinama od 100 – 900. Gusjenice se razviju iz jajeta za 3 – 14 dana što ovisi o vremenskim uvjetima.

Kukuljica u nezaoranomi kukuruzincu

Mlade se gusjenice hrane s mladim još nerazvijenim listom ili se uvlače u pazušce listova, kada se razmota takav napadnuti list vide se rupice u nizu. Osim toga gusjenice čine štetu na metlicama, stapkama klipa koji se lomi, ubušuju se u stabljiku gdje nastavljaju s ishranom, takove biljke sklonije su slamanju. Dio gusjenica ostaje u stabljici i tu prezimljava, a ostale daju drugu generaciju kukuruznog moljca. Gusjenice druge generacije prave štete na klipovima hraneći se zrnom i buše stabljike kukuruza koje se lome i padaju na tlo, tako da su one štetnije od prve generacije.

Štete na listovima

Osim na kukuruzu ovaj štetnik čini velike štete proizvođačima paprike, rajčice, jabuka, krizantema i dr.

Štete na plodu paprike

Gusjenica i štete na plodu rajčice

Da bismo umanjili štete od ovog štetnika treba prvenstveno provoditi preventivne mjere zaštite bilja: agrotehničke, mehaničke i uzgajati otporne sorte.

Agrotehničke mjere baziraju se na poštivanju plodoreda, čime se smanjuje potencijal bolesti i štetnika. U nekim područjima mali posjedi i potreba za proizvodnjom hrane za stoku ograničava vlasnike u provođenju plodoreda.

Kod hibrida klasične selekcije postoje razlike u otpornosti na kukuruznog moljca, a svaka tvrtka koja proizvodi te hibride mogla bi navesti tu otpornost na deklaraciji.

Mehaničke mjere su za sada najznačajnije mjere koje se trebaju provoditi na cijelom području uzgoja kukuruza, a podrazumijevaju uništavanje kukuruzinca u kojem prezimljava kukuruzni moljac. Kukuruzinac bi trebalo usitniti kako bi ga obradom unjeli što dublje u tlo. U loše zaoranim ostatcima gdje dijelovi stabljika vire iznad tla mogu biti kukuljice ovog štetnika. Kao što smo na početku naglasili još uvijek ima nesavjesnih „poljoprivrednika“ koje nije briga za ostale proizvođače ili jednostavno ne znaju koje su posljedice njihovog nemara. I ovakve nesavjesne proizvođače moguće je „prisiliti“ zakonskim obvezama da obave zaoravanje kukuruzinca na svojim parcelama i to s pomoću odluka koje mogu donijeti jedinice lokalne samouprave.

Primjer: U gradu Garešnici Gradsko vijeće je na osnovi Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN broj 66/01 i 87/02) donijelo Odluku o načinu korištenja i održavanja poljoprivrednog zemljišta na području grada Garešnice. U toj odluci propisuju se mjere za uređivanjem i održavanjem poljoprivrednih površina, potrebne agrotehničke mjere čije bi propuštanje moglo nanijeti štetu poljoprivrednoj proizvodnji.

Jedna od tih agrotehničkih mjera je korištenje, zaoravanje biljnih ostataka i suzbijanje biljnih bolesti i štetnika, a ona obvezuje vlasnike da po obavljenoj žetvi odnosno berbi uklone i unište biljne ostatke i to za ozime kulture do 1. listopada, a jarine do 15. travnja slijedeće godine. Ova odluka podrazumijeva i druge mjere kao što su sprječavanje zakorovljenosti, erozije, održavanje poljskih putova i kanala.

Za nadzor nad provedbom ovih mjera nadležna je poljoprivredna inspekcija i komunalni redar, a u slučaju nepoštivanja odredbi predviđena je novčana kazna. Ukoliko vaše lokalne uprave nemaju ovakve Odluke možete ih uputiti na mogućnost njihovog donošenja.

Osim preventivnih mjera za suzbijanje kukuruznog moljca postoje i kurativne mjere: biološke, biotehničke i kemijske. Biološke mjere odnose se na primjenu prirodnih neprijatelja i kod nas nemaju primjenu kao ni biotehničke mjere gdje se u kombinaciji koriste atraktanti koji privuku štetnika i insekticidi koji ga ubiju (tzv. metoda privuci i ubi). Također ni kemijske mjere primjena zemljišnih insekticida ili tretiranje sjemena prema rezultatima istraživanja ne daju zadovoljavajuće rezultate na suzbijanje ovog štetnika.

Osim toga za primjenu insekticida u vegetaciji trebalo bi imati traktore visokog klirensa što naši poljoprivrednici nemaju ili koristiti aviotretiranja. Osim toga za sada niti jedan insekticid kod nas nije registriran za suzbijanje ovog štetnika u kukuruzu.