Virusne bolesti pčela

Pčelinje zajednice u intenzivnom uzgoju moraju biti slobodne od američke gnjiloće medonosne pčele, europske gnjiloće medonosne pčele, akaroze, varooze, tropileloze i etinioze u skladu s Međunarodnim uredom za epizootije (OIE). Bolesti pčela koje se zbog brzog širenja i šteta koje nanose pčelarstvu moraju suzbijati prema odredbama postojećeg Pravilnika o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pčelinjih bolesti (NN, 114/2004.)su: američka gnjiloća medonosne pčele, nozemoza, varooza, tropileloza i etinioza. Njihovo suzbijanje uključuje postupke ranog otkrivanja, obvezatnog prijavljivanja nadležnoj veterinarskoj inspekciji i provedbu mjera kontrole i sanacije. Ako doktor veterinarske medicine pri pregledu pčelinjih zajednica otkrije neku drugu bolest pčela, ovisno o slučaju, donijet će odluku o isključivanju pčelinje zajednice iz uzgoja i selekcije ili o njezinom liječenju. Pri tome valja naglasiti da tropileloze i etinioze zasad nema u Europi.

Unatrag nekoliko godina pčelari u RH prijavljuju gubitke pčelinjih zajednica koje se neposredno mogu povezati s virusnim bolestima (Tablica 1). Treba podsjetiti da virusne bolesti pčela obuhvaćaju vrlo veliko i najmanje poznato područje iz patologije korisnih kukaca. Međutim, u posljednjih desetak godina, zbog ubrzanog razvoja i primjene molekularnih dijagnostičkih metoda, došlo se do novih spoznaja. Dosad je izdvojeno dvadesetak pčelinjih virusa, a njihovo utvrđivanje ima sve veće značenje zbog sve učestalije pojave virusnih bolesti. Virusne bolesti pčela vrlo često prolaze kao prikrivene infekcije, te im se zbog nedostatka klinički vidljivih znakova bolesti često ne pridaje dovoljno pozornosti. Ipak, novije spoznaje o međudjelovanju patogenih pčelinjih virusa i ostalih patogenih mikroorganizama u pčelinjoj zajednici, ili još važnije nametnika, posebice grinje Varoae destructor, dovode do zaključka o velikom utjecaju virusa na povećane gubitke i propadanje pčelinjih zajednica. Također, pridaje im se velika važnost u raspravama o mogućim uzrocima kolapsa pčelinjih zajednica u obliku iznenadnog „nestanka“ pčela.

Savjet pčelarima u svezi borbe protiv virusnih bolesti:

  • održavanje pčelinjih zajednica u dobrom biološko-uzgojnom stanju
  • redovito provođenje mjera kontrole i suzbijanja varooze
  • redovita zamjena pčelinjih matica u zajednicama

Tablica 1: Važne virusne bolesti pčela

Bolest

Naziv
uzročnika

Klinička slika i/ili
patološko-anatomski nalaz

Dijagnostičke laboratorijske pretrage/uzorkovanje

Mješinasto leglo

SBV

– ličinke se raspadaju, ali vanjska ovojnica ostaje očuvana, pa ličinka izgleda poput mješinice

– mlade pčele ne uzimaju pelud, pa zbog nemogućnosti razvoja žljezdanog tkiva preskaču obavljanje zadataka kućnih pčela i prerano postaju skupljačice

 

 

 

 

 

  

 

 

 

Molekularne
dijagnostičke metode

(RT-PCR)

 /

pčele (30 do 50)

ili

pčelinje leglo

(10 x 10 cm)

 

Bolest crnih matičnjaka

BQCV

– obično u intenzivnom uzgoju matica

– kukuljice matica ugibaju, a stijenke matičnjaka su tamnosmeđe ili crne boje

Bolest izobličenih krila

DWV

– mlade pčele imaju loše oblikovana krila, ne mogu letjeti

– ugibanja

Akutna pčelinja paraliza

ABPV

– nagla uginuća većeg broja pčela koje nalazimo ispred košnica

Kronična pčelinja paraliza

CBPV

– veći broj pčela – izlaze iz košnica, trepere krilima, skupljaju se u hrpice, ne mogu letjeti, zadak im je povećan, proljev, ugibanje

– manji broj pčela – pčele su sitne i sjajne, bez dlačica na zatku, napadaju ih zdrave pčele, imaju široko razmaknute noge, ukočenost, krila su oštećena

Izraelska akutna pčelinja paraliza

IAPV

 

– naglo slabljenje i propadanje zajednice

Kašmirska pčelinja bolest

KBV

–  naglo slabljenje i propadanje zajednice

Pripremi za ispis